Nakon sastanka u prostorijama Skupštine 15.04, pripadnici vladajuće koalicije izašli su pred medije sa zajedničkim stavom o donošenju Izbornog zakona uz namjeru kreiranja puta Srpske ka samostalnosti, naglašavajući kako je suživot u BiH u ovim uslovima nemoguć.
Epilog dobijamo 18/19.04. u vidu stranačkog mitinga „Srpska zove”, usvajanja izvještaja o Srebrenici i usvajanja seta zakona. Usvojeni su Izborni zakon, Zakon o imunitetu i Zakon o građanskoj inicijativi i referendumu, kao i ad hoc Izmjena zakona o radu koja će omogućiti poslodavcima da isplaćuju radnike „na ruke”.
Degradacija institucija i politika „zavrtanja ruke”
Zakonodavni proces u Republici Srpskoj je ponovo narušen i sveden na puku alatku vladajućeg režima za legitimizaciju i ozvaničenje retrogradnih politika i zakonskih normi, čiji je cilj osnaživanje autokratskih struktura i lična vladavina nekolicine ljudi okupljenih u političkom vrhu Republike Srpske i oko njega. Donošenje ovih zakona nema u vidu dobrobit građana, koja se ostvaruje proširivanjem njihovih prava i sloboda. Donošenje ovog seta zakona, kao i mnogih prethodnih, služi proširenju prostora za političke manevre i predstavlja neuspješan pokušaj stvaranja politike „poluge”, kako bi se iznudilo povoljnije rješenje za Republiku Srpsku na nivou BiH, bez ulaganja napora u ostvarivanje koncenzusa, kao i dizanju sopstvenog rejtinga u jednoj zapaljivoj predizbornoj atmosferi.
Prva reakcija dolazi u vidu upozorenja i apela Evropske unije o vraćanju u dejtonske okvire i izbacivanju iz procedure zakona koji nisu u skladu sa evropskim zakonodavstvom i vrijednostima, što predstavlja samo jednu u nizu predstojećih nepovoljnih situacija na planu spoljašnje politike Srpske.
Veliki miting malog odjeka
Vladajuća koalicija je zatražila podršku naroda putem prisustva na mitingu koji je po svom sastavu i izvedbi komotno mogao da bude unutarstranački događaj, ali je preokupirao javni prostor ne uspjevši da prikrije činjenicu da je skup bio sve osim spontan. Skup nije imao šireg odjeka i realpolitičkog uticaja, već je samo reafirmisao poziciju vlasti kod njenih pristalica i simpatizera, a suštinski je poprimio mobilizacijsku funkciju, pri čemu nije isključena masovna prinuda građana zaposlenih u javnom sektoru, od kojih se tražilo da prisustvuju kako ne bi snosili posljedice. Skup na mitingu „Srpska zove” svjedočio je nastavku dobro uvježbanog populizma i nacionalšovinističke retorike, koja predstavlja zaštitni znak srpske političke „elite” našeg vremena, dok se život Banjalučana odvijao tu negdje na obodu žarišta ultradesničarske predstave. Miting se pokazao kao usputna stvar i skupa formalnost, donošenje zakona se odigralo u sitnim noćnim časovima uz malo obaziranja na opoziciju, pri čemu je ponovo isključen demokratski karakter zakonodavstva i prikazana samovolja vlasti.
Ni korak unazad
Kada bismo vjerovali na riječ predstavnicima vladajuće koalicije, morali bismo se pripremiti na nesigurnu budućnost koju nam donosi novonastali „zacrtani put”, a koja donosi i produbljenje političke krize u BiH, sankcije, rezolucije, pojačano prisustvo stranih vojnih elemenata i, u krajnjem slučaju, izolacionizam i narušen subjektivitet. U narednom periodu biće testirana fleksibilnost političkog sistema BiH i senzibilitet međunarodne zajednice prema zarobljenoj svijesti njenih građana, a naročito građana Republike Srpske. Ipak, neophodno je izraziti opštu zabrinutost zbog očigledne radikalizacije, polarizacije, ugroženosti suštinske opozicije iz civilnog sektora i drugih štetnih dejstava koje su zadesile politički reljef Republike Srpske. Kada bi nas ovaj put doveo do dugo najavljivane secesije, postavlja se pitanje – a šta dan poslije?
„Možda ćemo i tebe mobilisati” – ovim riječima je predsjednik Republike dobacio novinaru odgovarajući na pitanje o potencijalnim kontramjerama zbog najave donošenja Izbornog zakona Republike Srpske, što je bilo propraćeno grohotnim smijehom prisutnih. Iako je replika svedena tek na neukusnu šalu, obazrivo uho tu lako prepoznaje poruku upozorenja i sliku naše svakodnevnice.
Aleksandar Pavlić
